Authors: Isabel Allende
Kamal je predstavljen svakom susjedu, i svakome je morao ispričati svoj život na arapskom. Nitko nije razumio ni riječi od tog govora, ali svi su na odlasku komentirali kako je mladić drag, a to je bilo istina, izgledao je krhko poput kakve gospođice, ali u njegovu je biću bilo nešto dlakavo, tamno i neodredivo što je uznemirivalo žene. Čim bi ušao u neku prostoriju ispunjao je svojom prisutnošću svaki kutak, kad bi poslije podne sjeo pred vrata trgovine da uživa u hladovini, cijela je ulica bila pod utjecajem njegove privlačnosti, obavijao je sve oko sebe nekom vrstom čarolije. Jedva se sporazumijevao kretnjama i uzvicima, a svi smo ga slušali očarani, slijedeći ritam njegova glasa i oporu melodiju njegovih riječi.
- Sad ću mirno ići na put, jer će muškarac iz moje vlastite obitelji čuvati žene, kuću i trgovinu - rekao je Riad Halabi tapšajući rođaka po ramenu.
S dolaskom gosta mnogo se toga promijenilo. Gazda se udaljio od mene, više me nije zvao da mu pričam priče ili da komentiramo novinske vijesti, zapustio je šale i čitanje udvoje, partije domina pretvorile se u muški posao. Odmah je počeo odlaziti sam s Kamalom na predstave putujućeg kina, jer njegov rođak nije bio naviknut na žensko društvo. Osim nekoliko liječnica Crvenog križa i protestantskih misionarki koje su dolazile u izbjeglički logor, gotovo redovito ispijenih poput suhe grane, mladić je prvi put vidio žensko lice nakon petnaeste godine života, kad je prvi put otišao dalje iz mjesta na kojem je odrastao.
Jednom prilikom odlučio se na teško putovanje kamionom do glavnog grada subotom, do angloameričkog dijela grada u kojem su jenkijevske žene prale automobile na ulici odjevene samo u kratke hlače i bluze s izrezom, a taj je prizor privlačio gomile muškaraca iz najudaljenijih sela u kraju. Muškarci su iznajmljivali stolce i suncobrane da bi ih mogli u miru gledati. Odnekud su stizali i prodavači svaštarija, a da žene nisu ni primjećivale sav taj metež, dahtanje, znoj, drhtaje i erekcije koje su uzrokovale. Tim su gospođama, prebačenima onamo iz druge civilizacije, ti ljudi umotani u dugačke košulje, tamne puti i brada kao u proroka, predstavljali optičku varku, egzistencijalnu pogrešku, delirij koji je posljedica vrućine. Riad Halabi u Kamalovu društvu odnosio se prema Zulemi i meni kao grub i autoritativan gazda, a nasamo nam je to nadoknađivao sitnim darovima i starom prijateljskom privrženošću. Dali su mi u zadatak da pridošlicu naučim španjolski, što nije bilo lako, jer se on osjećao poniženim kad sam mu objašnjavala značenje neke riječi ili kad sam mu ispravljala izgovor, ali ubrzo je počeo natucati pa je mogao pomagati u trgovini.
- Sjedi skupljenih nogu i zakopčaj svu dugmad na kuti - naredila mi je Zulema.
Vjerujem da je mislila na Kamala. Rođakova neodoljivost obuzela je sve u »Biseru Istoka«, razlila se po selu, a vjetar ju je odnio još dalje. Djevojke su svaki čas dolazile u trgovinu uz najrazličitije izlike. Cvjetale su pred njom poput prašumskog cvijeća, nabrekle ispod kratkih suknjica i utegnutih bluza, namirisane tako da je poslije još dugo sve bilo zasićeno njihovom prisutnosti. Ulazile su po dvije ili tri skupa, došaptavale se i smijale, naslanjale se na tezgu tako da su mogle pokazati grudi i smjelo naprćiti stražnjicu povrh tamnih nogu. Dočekivale su ga na ulici, pozivale kućama poslije podne, naučile ga plesati karipske plesove.
Ja sam neprestano bila nemirna. Prvi put osjećala sam ljubomoru i taj mi je osjećaj, prionuo uza me danju i noću poput tamne mrlje, poput prljavštine koja se ne da odstraniti, postao tako nepodnošljiv da sam, kad sam ga se konačno riješila, čvrsto odlučila odustati od želje da imam nekoga i od iskušenja da sama nekome pripadam. Kamal mi je smutio mozak čim sam ga vidjela, osjećala sam se kao da sam na žeravici, čas zbog potpunog zadovoljstva što ga ljubim, čas zbog okrutne boli što ga ljubim uzalud. Slijedila sam ga posvud poput sjene, služila ga, pretvorila ga u junaka mojih samotničkih fantazija. A on me nije ni primjećivao. Postala sam svjesna same sebe, gledala sam se u zrcalu, pipala vlastito tijelo, isprobavala frizure u miru poslijepodnevnog odmora, blago rumenila obraze i usne, pažljivo, da nitko ne primijeti. Kamal je prolazio pokraj mene i nije me ni primjećivao. Postao je glavnim junakom svih mojih ljubavnih priča. Nije mi više bio dosta zadnji poljubac u romanima koje sam čitala Zulemi, počela sam zamišljati kako provodim burne noći s njim. Bilo mi je petnaest godina i bila sam nevina, ali da su se uzetom sa sedam čvorova što ga je izmislila moja Kuma mogle mjeriti i namjere, ne bih u toj provjeri ispala baš čestita.
Život se iskrenuo za vrijeme prvog Halabieva putovanja, kad smo ostali sami Zulema, Kamal i ja. Gazdarica je kao nekim čudom ozdravila od svih boljetica i riješila se obamrlosti duge gotovo četrdeset godina. Tih se dana ustajala rano i pripremala doručak, odijevala najbolje haljine, stavljala sav nakit, začešljavala kosu unatrag i napolje skupljala na potiljku, a ostatak ostavljala da visi po ramenima. Nikad nije bila ljepša. Kamal ju je u početku izbjegavao, upirao pogledom u pod i gotovo stalno šutio, zadržavao se po cijeli dan u trgovini a noću izlazio i lutao po selu; ali uskoro nije bio kadar odolijevati čarima te žene, tragu njenih teških mirisa, toplini koraka, čaroliji glasa. Zrak je odjednom bio pun tajnovite užurbanosti, predznaka, poziva.
Predosjetila sam da se kraj mene počelo događati nešto čudesno iz čega sam isključena, privatni rat dvoje ljudi, divlja borba dviju volja. Kamal se ratoborno povlačio, kopao rovove, branjen stoljećima zabrana, poštivanjem zakona gostoprimstva i krvnom vezom kojom je bio vezan za Riada Halabia. Zulema pak, proždrljiva poput cvijeta mesoždera, titrala je mirisnim laticama da ga privuče u klopku. Ta mekana i lijena žena, kojoj je život prolazio u postelji s hladnim oblozima na čelu, pretvorila se u golemu i kobnu ženku, u blijedog pauka koji neumorno plete svoju mrežu. Zaželjeh da sam nevidljiva. Zulema je sjedala u hlad u dvorištu da namaze nokte, i pokazivala debele noge do pol lista. Zulema je pušila i vrškom jezika kružno oblizivala kamiš, a usne joj bile vlažne. Zulema se micala a haljina joj klizila i otkrivala ovalno rame čija je nestvarna bjelina privlačila svu danju svjetlost. Zulema je jela zrelo voće a žuti sok joj prskao po grudima. Zulema se igrala modrom kosom, pokrivala pol lica i promatrala Kamala kao hurija. Rođak je hrabro odolijevao sedamdeset i dva sata. Napetost je rasla sve dok je više nisam mogla podnositi, uplaših se da će zrak prsnuti u električnoj oluji i pretvoriti nas u pepeo.
Trećeg dana Kamal je radio od rana jutra ne ulazeći uopće u kuću, vrteći se beskorisno po »Biseru Istoka« da utuče vrijeme. Zulema ga je pozvala na objed, a on je rekao da nije gladan i još je sat vremena sređivao blagajnu. Pričekao je da cijelo selo zaspi i da nebo sasvim potamni pa da zatvori trgovinu, i kad je mislio da je počeo radio-roman, tiho je ušao u kuhinju i potražio ostatke hrane. Ali Zulema je te večeri prvi put svih tih mjeseci spremno zanemarila nastavak priče. Upalila je radio i ostavila vrata svoje sobe poluotvorena da ga zavara, i stala ga čekati u polumraku hodnika. Odjenula je vezenu košulju, ispod nje je bila gola, i kad bi digla ruku, vidjela joj se mliječna koža sve do trbuha. Poslijepodne je bila posvetila depilaciji, češljanju, masaži kremama, mazanju, tijelo joj mirisalo napatchuli a dah na Gospino bilje, bila je bosa i bez nakita, spremna za ljubav. Vidjela sam sve jer me nije poslala u moju sobu, bila je zaboravila da postojim. Zulemi je bio važan samo Kamal i bitka koju će dobiti.
Zgrabila ga je još u dvorištu. Nosio je u ruci polovicu banane a drugu je polovicu žvakao, dvodnevna brada pravila mu je sjenu po licu, znojio se jer je bilo vruće i jer je to bila noć njegova poraza.
- Čekam te - rekla je Zulema na španjolskom, da se ne bi zasramila govoreći svojim jezikom.
Mladić se zaustavio punih usta i prestrašena pogleda. Ona je prišla polako, neizbježna poput prikaze, sve dok mu se nije primakla na nekoliko centimetara. Odjednom su zapjevali zrikavci, upornim i oštrim tonom koji mi se urezao u živce poput monoakordna zvuka s nekog istočnjačkog instrumenta. Primijetili da je gazdarica za glavu viša i dvaput teža od muževa rođaka koji je, opet, izgledao kao da se smanjio na dječju veličinu.
Kamale,.. Kamale,.. - Slijedio je žagor riječi na njihovu jeziku, dok je žena prstom dodirivala muškarčeve usne i očitavala ih laganim dodirima. Kamal je zastenjao, pobijeđen, progutao ono što mu je bilo u ustima i pustio ostatak da padne. Zulema mu je uzela glavu u ruke i privukla ga u krilo, gdje su ga njezine goleme grudi progutale poput kipteće lave. Zadržala ga je tako, njišući ga kao majka dijete, sve dok se on nije oslobodio i tad su se pogledali, zadahtali, važući i mjereći opasnost, ali želja je bila jača i oni su, zagrljeni, otišli u postelju Riada Halabia. Slijedila sam ih donde a da ih to nije zasmetalo. Mislim da sam u tom trenutku zaista bila nevidljiva. Šćućurila sam se kraj vrata ne misleći ni na što. Nisam ništa osjećala, zaboravila sam ljubomoru, kao da se sve to događa nekog poslijepodneva u putujućem kinematografu. Stojeći kraj postelje, Zulema je ovila ruke oko njega i ljubila ga sve dok on nije uspio dignuti ruke i obgrliti je oko struka, odgovarajući na milovanje patničkim jecajem. Ona ga je hitro ljubila, lizala i grickala po vjeđama, vratu, čelu, raskopčala mu košulju i strgnula je s njega. On joj je pak pokušao iščupati tuniku, ali se sapleo u nabore pa je odlučio da joj dokuči prsa kroz izrez. Dodirujući ga neprestano, Zulema ga je okrenula tako da mu je bila iza leđa ali mu je i dalje istraživala vrat i ramena, dok je prstima radila oko zatvarača i skidala mu hlače. Ugledala sam njegovu muškost kako cilja ravno u mene sa nekoliko koraka udaljenosti i zaključila da je privlačniji kad je gol, jer tada gubi onu gotovo žensku finoću. Premda sitan rastom, nije izgledao krhko nego čvrsto, i kako god mu je istaknuti nos oblikovao lice ne nagrđujući ga, tako mu ni to veliko spolovilo nije davalo bestijalan izgled. Sva zapanjena, zaboravila sam disati gotovo cijelu minutu, a kad sam ponovno udahnula, grlo mi se zgrčilo u plač.
Bio je točno ispred mene i pogledi su nam se načas sreli, ali on je, slijep, gledao kroz mene. Vani je pljuštala olujna ljetna kiša, a buka vode i gromova stapala se sa zamirućom pjesmom zrikavaca. Zulema je konačno skinula odjeću i pokazala svu svoju darežljivu obilatost, bila je kao Venera napravljena od žbuke. Razlika između te jedre žene i ispijena mladićeva tijela činila mi se besramnom. Kamal ju je gurnuo na postelju, a ona je ispustila krik, hvatajući ga među one debele noge i grebući ga po leđima. On se nekoliko puta stresao a zatim se srušio ispuštajući dubok jauk; ali ona nije bila spremna na tako brz kraj, pa ga je skinula sa sebe; smjestila ga je na jastuke i počela ga vraćati k svijesti, šapćući mu upute na arapskom tako uspješno da je vrlo brzo ponovno bio spreman. Tad se on prepustio zatvorenih očiju, a ona ga je milovala sve dok nije posve klonuo, i konačno ga je objahala prekrivši ga svojom izdašnošću i divotom kose, sakrivajući ga cijelog, proždirući ga u svome pomičnom pijesku, gutajući ga, iscjeđujući mu srž i noseći ga u Alahove vrtove, gdje su ga slavile sve Prorokove odaliske.
Zatim su se odmarali mirni, zagrljeni poput djece usred štropota kiše i zrikavaca u noći koja je postala topla kao da je podne. Pričekah da se stiša konjski topot koji sam osjećala u prsima, a zatim iziđoh posrćući.
Stajala sam nasred dvorišta, kiša mi je curila niz kosu i kvasila mi odjeću i dušu, bila sam u groznici, predosjećala sam katastrofu. Mislila sam kako će, dok budemo mogli šutjeti, sve biti kao da se ništa nije dogodilo, ono o čemu se ne govori ne postoji, tišina sve briše dok ne izbriše. Ali miris želje proširio se po kući, ušao u zidove, odjeću, namještaj, zauzeo sobe, prodirao kroz pukotine, djelovao na floru i faunu, grijao podzemne vode, nakupljao se na nebu iznad Agua Sante, bio je vidljiv poput plamena i nije se dao sakriti. Sjedila sam na kiši kraj česme. Na dvorištu se konačno razdanilo i počela se isparavati vlaga od rose, obavijajući kuću u blagu izmaglicu.
Provela sam duge sate u mraku, gledajući u vlastitu nutrinu. Ježila sam se, jamačno zbog onoga upornog mirisa koji je već nekoliko dana lebdio u zraku i lijepio se na sve stvari. Treba pomesti trgovinu, pomislila sam čuvši izdaleka zvonjavu mljekarova zvonca, ali tijelo mi je bilo tako teško da sam morala pogledati ruke da vidim jesu li mi se skamenile. Odvukla sam se do česme i zaburila glavu u vodu, a kad sam se uspravila, hladna mi je voda kliznula niz leđa, stresla s mene oduzetost te besane noći i isprala prizor ljubavnog para na postelji Riada Halabia. Otišla sam u trgovinu ne gledajući prema Zuleminim vratima, da je bar sve bio san, mama, učini nešto da to bude samo san.
Cijelog sam se jutra skrivala iza tezge, ne pogledavajući prema hodniku, prateći napeto Kamalov i Zulemin muk. U podne sam zatvorila trgovinu, ali se nisam usuđivala izići iz tih prostorija prepunih robe, pa sam se smjestila među vreće da ondje predahnem od poslijepodnevne žege. Bojala sam se. Kuća se bila pretvorila u pohotnu životinju koja je dahtala iza mojih leđa. Kamal je cijelo dopodne bludio sa Zulemom, objedovali su voće i slatkiše, a poslije podne, kad je ona zaspala od iscrpljenosti, on je pokupio stvari, stavio ih u papirnati kovčeg i nečujno izišao na stražnja vrata, poput lopova. Gledajući ga kako odlazi bila sam uvjerena da se neće vratiti.
Zulema se probudila usred popodneva od galame zrikavaca. Pojavila se u »Biseru Istoka« umotana u kućnu haljinu, nepočešljana, s tamnim podočnjacima i nabreklim usnama, ali bila je prekrasna, puna, zadovoljna.
-Zatvori trgovinu i dođi mi pomoći - naredila mi je.
Dok smo čistile i zračile prostoriju, stavljale na postelju svježe ponjave i mijenjale ružine latice u lavorima, Zulema je pjevala na arapskom, i nastavila je pjevati u kuhinji dok je spremala juhu od jogurta, kipe i tabule. Zatim sam napunila kadu vodom, namirisala je limunovim ekstraktom, i Zulema se zaburila u nju uzdišući sretno, napola spuštenih vijeđa, nasmiješena, izgubljena u tko zna kakvim uspomenama. Kad se voda ohladila, zatražila je svoje kozmetičke preparate, zadovoljno se pogledala u zrcalo i počela se pudrati, nacrvenjela je obraze, namazala usne karminom, a oko očiju sjenilom sedefaste boje. Izišla je iz kupaonice umotana u ručnike i ispružila se na postelju da je izmasiram, zatim je počešljala kosu, skupila je u čvor i obukla haljinu s izrezom.